U fundusu Muzeja nalazi se pedesetak dipli. Diple su dvocijevno glazbalo s rupicama i jednostrukim jezičkom tipa klarineta, te su uglavnom izrađene od javorova drveta (Et 1199).
U Zbirci glazbala nalaze se crnogorske diple – diple bez kutla iz okolice Podgorice (Et 9020, Et 9021), zatim dalmatinske diple – diple s kutlom kod kojih se tijelo glazbala izrađuje iz jednog komada drveta (najčešće javora). Nekoć rasprostranjene cijelom Dalmacijom, dalmatinske diple su se danas održale u dalmatinskom zaleđu, sjevernoj Dalmaciji i nekim otocima, primjerice, Korčuli. (Marošević, 2001: 420).
Diple, Zelovo, Sinj, sredina 20. stoljeća / Et 18447, Zbirka glazbala
Na nekim se područjima Dalmatinskog zaleđa tijekom 20. stoljeća izrada dipli s kutlom razvila do kućnog obrta, primjerice "… Zelovo u sinjskoj Krajini visoko u planini Svilaj; Otišić u Vrličkoj krajini (…); komšiluk Komazeci u selu Žegaru u zrmanjskoj kotlini..." (Širola, 1937: 89).
Upravo s navedenih područja u Zbirci glazbala čuva se najveći broj dipli.
Širola smatra kako postanak dipli ima svoje korijene u dalekoj prošlosti te kako je Europom ovakav tip glazbala bio raširen još od antičkog doba (Širola, 1937: 4). Na našem području sačuvale su se diple (dvostruke sviraljke klarinetskog tipa) te diple jedinke ili jednocijevne diple (jednocijevne svirale s udarnim jezičkom klarinetskog tipa i valjkastom dupljom odnosno kutlom) koje su se koristile kao dječja glazbala (u Etnografskom muzeju smještena u Zbirci tradicijskih dječjih igračaka) i kao pastirsko glazbalo.
Olibske svirale od trske u boci (Olibske sviroke), Olib, 1. pol. 20.st. / Et 49734ab, Zbirka glazbala
Svirale koje, prema Široli, predstavljaju "prelazni oblik" (izrađene od slamke, guščjeg pera ili od peteljke bučina lista koje su uglavnom kratkog vijeka) od izuzetnog su značaja za razvitak glazbala klarinetskog tipa pa im treba posvetiti pažnju. To su, primjerice, sviroke koje se na "… otocima Olibu i Silbi prave od «osva»1 ili od žita ili od «roži»2 …" a na kojima sviraju isključivo žene.
Značajan je i ukras kutla na prednjoj strani koji Kuhač dovodi u vezu sa slavenskom poganskom mitologijom navodeći: "Spomena je vriedno, da diplači znadu reći o nekakovu bogu diplam. Kakvo li mu ime, ne htjede mi nijedan diplaš kazati, budući da se sujetno diplaš ime ovoga boga usuđuje prizvati samo u velikoj nuždi ili u početku velikih svečanosti. Po rieči Marka Kačunića [čije se diple nalaze u Zbirci Franje Ksavera Kuhača, nap.a.] vidi se na većini dipala bog diplanja." (Širola, 1937: 24) ; (Et 9026, Et 8841, Et 9928, Et 9931).
Diple se mogu svirati samostalno ili se pričvrstiti uz kozju odnosno ovčju mješinu, koja služi kao spremnik zraka čime se stvara drugačiji tip glazbala – mješnice, mišnice, mih koji se nekada svirao od Istre, Like, preko Dalmatinske zagore i dalmatinskih otoka sve do Hercegovine.
1. zobi
2. raži
